Istorija/povijest pokreta

Istorija Pokreta Crvenog krsta/križa

Anri dinan

Osnivač Pokreta Crvenog krsta/križa je Henry Dunant. Rođen je 8. maja 1828. godine u Ženevi u bogatoj porodici. Po završenim studijama posvetio se bankarskom pozivu.
24. juna 1859. godine, u namjeri da sklopi posao s francuskim carem Napoleonom III. slučajno se našao na bojnom polju kod Solferina. Patnja koju je tada vidio izmijenila je njegov život.

Narednih godina u cijelosti se posvetio stvaranju organizacije Crvenog krsta/križa. Zapustivši posao na kraju je bankrotirao i potpuno osiromašio te pao u zaborav. Međutim, ideja koju je postavio na noge rasla je i razvijala se i postala prihvaćena u cijelom svijetu. 1887. godine Dunant se bolestan i bez ikakvih sredstava za život smjestio u sirotinjski dom u Heidenu, gdje ga je otkrio mladi novinar Georg Bamberger i 1895. godine napisao priču o životu Henry Dunanta.

Dunant je po drugi put u svom životu postao cijenjen i slavljen u cijelom svijetu. Godine 1901. norveški parlament mu je dodijelio prvu Nobelovu nagradu za mir, koju je podijelio s Federicom Passyem (iz Francuske mirotvorne udruge).

Dunant se nije vratio bogatstvu i raskoši što mu je omogućavala Nobelova nagrada i mnoge druge ponude koje su mu slala humanitarna društva i pojedinci. Nije zadržao novac za sebe, već ga je poklonio Crvenom krstu / križu i drugim humanitarnim organizacijama za pomoć sirotinji. Ostao je u staračkom domu u Heidenu gdje je 1910. godine umro.

Od 1948. godine 8. maja, u počast Henryu Dunantu, u cijelom svijetu se obilježava kao Svjetski dan Crvenog krsta/križa.

Kako je nastala ideja o stvaranju Pokreta Crvenog krsta / križa?
Dana 24. juna 1859. vojske austrijskog carstva i francusko – sardinijskog saveza vodile su bitku nedaleko sela Solferina, u sjevernoj Italiji, u kojoj je poginulo, ili bilo ranjeno, 40.000 ljudi. Vojnih sanitetskih službi u to doba gotovo da i nije bilo. Posljedice su bile velike patnje i mnogi ranjenici umrli su zbog nedostatka njege.

Užasnut agonijom vojnika, Henry Dunant je počeo, uz suradnju mještana, organizirati pomoć u crkvi u mjestu Castiglione.

Svoje doživljaje Dunant je opisao u knjizi pod nazivom "Sjećanje na Solferino", objavljenoj 1862. godine. U njoj ističe potrebu osnivanja nacionalnih društava koja bi u vrijeme mira obrazovala dobrovoljce kao pomoć vojnim sanitetskim službama u ratu, zaštitu ranjenika bez obzira kojoj strani u sukobu pripadaju, te sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulisao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći kao i poštivanje njihove neutralnosti.

Knjiga je uzburkala čitavu Europu, osobito vodeće političare koji su osjetili potrebu za promjenom postojeće situacije. U promicanju ciljeva knjige Dunantu su pomogla četiri građanina Ženeve - Gustave Moynier, predsjednik Ženevskog društva javne socijalne brige, general Guillaume-Henri Dufour, dr. Louis Appia i dr. Theodore Maunoir (Odbor petorice) s kojima je 1863. godine osnovao Međunarodni komitet za pomoć ranjenicima (1876. preimenovan u Međunarodni komitet Crvenog krsta/križa - MKCK). U oktobru iste, 1863. godine, u Ženevi je održana međunarodna konferencija na kojoj je prihvaćeno deset rezolucija koje su odredile ciljeve i radne metode središnjih odbora i regionalnih kancelarija koji će se osnovati u svakoj državi (budućih nacionalnih društava Crvenog krsta/križa i Crvenog polumjeseca). Tih deset rezolucija čine osnivačku povelju Crvenog krsta/križa. Također je kao znak komiteta prihvaćen crveni krst/križ na bijeloj podlozi (u znak počasti prema Švicarskoj, suprotno bojama na Švicarskoj zastavi). Međunarodni komitet za pomoć ranjenicima zadao si je dvostruki cilj - osnivanje nacionalnih društava za pružanje pomoći i sklapanje međunarodnih ugovora o zaštiti ranjenika u ratu. Prvi cilj počeo se ostvarivati već iste godine osnivanjem prvog nacionalnog društva.

Željeni međunarodni ugovor sklopljen je nešto kasnije. Na diplomatskoj konferenciji koju je sazvala švicarska vlada u Ženevi, 22. augusta 1864. godine, usvojena je Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika u oružanim snagama u ratu na kopnu.
Tako je rođena istinski velika ideja o stvaranju međunarodne organizacije kojoj je cilj ublažavanje, a prvenstveno sprječavanje patnje, bijede i nevolje u svijetu.

Imamo 39 gostiju i nema članova online